Stefano

Za Igora Stefana Brkarića teško je definirati koja je njegova struka budući da se bavi raznolikim aktivnostima i ima bogat kovčeg raznolikog životnog učenja, kako školskog tako i dodatnog, no, zasigurno ga veći dio Istre pozna u ulozi zabavnog mađioničara Stefana.

"Ne želim raditi ono što rade ostali. Nisam najbolji, ali se vraški trudim biti drugi." je citat koji je iskoristio kako bi nam pobliže objasnio što želi postići u svemu što radi, pa tako i u svojoj ulozi mađioničara.

Saznali smo od njega kako je u biti sasvim slučajno postao mađioničar. Bilo je to poziv sudbine koja je zakucala na njegova vrata. Kako nam govori Stefano, njegov rođak je slučajno zaboravio knjigu o mađioničarstvu kod njega, te je otputovao u Milano i tako je ona bila ključ koji ga je uveo u svijet mađioničarstva.

"Knjiga je ostala kod mene i potakla me da isprobam. Knjige su te koje nas upućuju. Sve se nalazi u knjigama. Kako me knjiga potakla tako mislim i jednog dana završiti s pisanjem svojih knjiga. Knjige su nositelji duha osobe." ispričao nam je ukratko te nastavio s opisom svoje aktivnosti: "Ja se ne bavim magijom, već iluzijom. Najveća iluzija je sjesti u kazalište i gledati predstave. Dobar mađioničar je svakako dobar glumac koji glumi mađioničara. Mađioničarstvo je jedno od najstarijih oblika zabavljanja ljudi i još i dandanas traje.".

Kao i u svim zanimanjima, uvijek se pamte prvi koraci. Prvi nastup mađioničara Stefana održao se 8. listopada 1984. godine pod naslovom "Igor Brkarić - mađioničar početnik".

"U tom periodu, bavio sam se trikovima i zabavljao se. Došlo je i do susreta sa sad pokojnim mađioničarem iz Pule Vladimirom Miškovićem. Pokazao mi je sve principe. Odlučio sam pokazati trikove publici i nastupio sam s Danijelom Načinovićem koji je igrom slučaja 25 godina kasnije napisao tekst za pjesmu "Mađioničar". Tada polako pristizale su ponude za nastupe. Onda sam imao negdje oko desetak nastupa u godini. Danas ih imam oko dvjestotinjak godišnje po vrtićima, školama, kazalištima, televizijskim emisijama po cijeloj Hrvatskoj. Nakon velikog broja godina iskustva, mogu reći da postoje dvije vrste publike. To su žene i muškarci, ali ne po spolu već po karakteru. Muškarci su napeti i pokušavaju otkriti u čemu se skriva ta iluzija koju im predstavljam, dok žene uživaju u programu te žele sudjelovati i zabavljati se. Ne koristim pomoćnika u svojim nastupima već publiku za interakciju. Mogu i reći da nema loše publike, već postoje samo loši mađioničari.".

Tijekom razgovora, saznali da osim za magiju, odnosno kako on to naziva iluziju, Igor posjeduje strašnu strast za glazbom. Završio je glazbenu školu gdje se opredijelio za trubu, a s vremenom naučio je svirati poveći broj instrumenata. Danas je član Hrvatskog društva skladatelja te Hrvatske glazbene unije. Često sklada pjesme za djecu, a pred malo stvorio je pjesmu "Pola cara" o kojoj ćemo zasigurno uskoro dobiti više informacija. (Sanda Adamić)